Mogli ste u nedavnom blogu Even more Spicy Days – novo iskustvo kupnje! saznati kako više neće biti točenog piva / ugostiteljskog dijela nove lokacije. Zaseban blog pišem jer kao voditelj Spicy Daysa proteklih 6 i pol godina imam puno emocija vezanih za ovo (radno) mjesto, a znamo svi da emocije i razum često ne idu zajedno pa unaprijed napominjem da moji osobni stavovi nisu nužno povezani sa stavovima tvrtke.
Prošle su dvije godine otkako smo u sklopu novog Spicy Daysa na Zagorskoj predstavili kompletno novi koncept – Shop i pivnica u jednom prostoru, vizualno ipak odijeljenom. Tada sam bio presretan što ulažemo u cijeli taj segment jer sam i prije toga bio prilično aktivan u svijetu craft piva (BLOG: Što je craft pivo?) i živio u mjehuriću i društvu zbog kojeg sam stvarno mislio da je to sljedeći korak i izuzetno dobra odluka. No, budući da nikad nisam imao vlastiti ugostiteljski objekt, niti radio projekt iole sličan ovome koji smo radili sada, nisam znao što me čeka i što sve to nosi. Nismo odlučili na malo proširenje u vidu točionika uz blagajnu trgovine jer, osim što nije legalno izvedivo bez brojnih prepreka i birokracije, htjeli smo pokazati da možemo napraviti nešto drukčije, izvanredno i na razini. I jesmo! Ali nismo znali da neće biti baš toliko posjećeno koliko smo očekivali, tj. ono što je to sa sobom donijelo je sa sobom povuklo još mnogo toga. O velikoj većini craft problematike (BLOG: Problemi malih trgovina u prodaji craft piva) sam već ionako pisao, a dobar dio toga je upravo i razlog zašto točeno pivo više neće biti u ponudi. Pa krenimo redom!
Moje vrijeme
Iako sam se kao voditelj susretao s brojnim preprekama i problemima (BLOG: Dostava piva – problemi i izazovi), uz otvaranje još jedne poslovne jedinice je došlo još jedno radno mjesto koje sam morao naučiti raditi. Dio šankiranja nije bio problem jer sam imao iskustvo s time davnih dana u KSET-u, ali vođenje lokala je sa sobom povuklo brojne knjigovodstvene novosti, kao i nove situacije u kojima se trebalo snaći. Iako svoj posao ne smatram poslom jer uživam u njemu, pojavilo se puno situacija koje je trebalo hendlati točno u tom trenutku i moj postotak vremena koji dajem Spicy Daysu je postao puno veći nego onaj koji dajem za Volim Ljuto. Edukacije barmena koji su se izmijenili na šanku (a koje izuzetno cijenim, počevši od Siniše, Arijana pa do Irene) počele su uzimati previše vremena. Budući da ta pozicija iziskuje kontinuirano učenje i konstantno se mijenja, počeo sam pomalo shvaćati da trošim vrijeme na nešto što napretku tvrtke donosi puno manje nego što bi nosilo doslovno bilo što drugo što radim.
Lokacija i radno vrijeme
Iako nam se na prvu činilo da je Trešnjevka super kvart i da će postojati interes za ovakvim mjestom (budući da slično i ne postoji u bližem krugu), malo smo se prevarili. Naime, iako je alkohol i vožnja nama nespojiva kombinacija, ispada da mnogi kombiniraju to dvoje i trebaju parking kako bi mogli doći do nas. U sklopu lokacije dolazi i radno vrijeme, a nikad nismo htjeli da taproom radi duže od 21h jer bi onda dio u kojem je trgovina isto trebao duže raditi, a to nema smisla. Također, nismo htjeli postati samo klasičan birc u koji će se ekipe dolaziti rundati, već smo mislili da će biti dovoljna velika ponuda dobrog piva da ljudi mogu doći isprobati nešto novo. Pišite bilješke – parking i dugo radno vrijeme! Naravno, za ove dijelove grada koji nisu centar 😊 To što nismo u neposrednoj zoni tramvaja vjerojatno isto nije previše pomoglo jer danas ljudi više ne vole puno hodati. Što se vidjelo i među posjetiteljima koji se nisu mogli načuditi konceptu u kojem ne postoji konobar, nego pivo moraju naručiti na šanku i potom ga odnijeti do stola. Iako je vani to uobičajena praksa, kod nas je, izgleda, prerano za takvo što.
Zasićenje (premalog) tržišta
Ako ste i prije pratili moje blogove, mogli ste u nekoliko navrata pročitati kako smatram da je Hrvatska izuzetno malo tržište za craft pivo, a situacija se ovdje nije previše promijenila. Pisao sam o tome kako su marže na craft pivo u prodaji premale (BLOG: Craft pivo u Hrvatskoj je jeftino) da bi to bilo kome tko nije uvoznik ili „veći“ distributer bio ozbiljan posao, te da je craft u ugostiteljstvu prejeftin. To je najbolje vidljivo sada kada je inflacija uzela maha, gdje se industrijska piva toče za praktički iste cijene po kojima se prodaje točeni craft. Zapravo, mogu otići toliko daleko i reći da je craft pivo samo napravilo veći profit industrijskim pivovarama jer je dokazalo da su ljudi spremni platiti višu cijenu piva. Naravno, craft je uvijek bio skuplji jer je (u pravilu) kvalitetniji i jer su sastojci za pojedine stilove skuplji, kao i sama proizvodnja, no to nije tema u koju ću se dalje upuštati.
Pivovare su pokupile trendove stranih pivovara s hiperprodukcijom i novim stilovima, no kako je craft i dalje mlad u Hrvatskoj, nije uspio razviti dovoljan broj zainteresiranih. Naravno, ima nešto u tome da nam je životni standard očajan. Ali nova craft piva izlaze na tjednoj bazi, kod nekih pivovara i više puta u tjednu, a publika se pretvorila u collectore koji samo žele isprobavati nove stvari (BLOG: Ubija li Untappd pivovare i uživanje u pivu?). Zbog čega je s vremenom pala kvaliteta ponude, a i stvorila se ogromna količina posla za pivovare (nova piva = novi recepti + novi dizajn + novi troškovi) i za trgovine (konstantan unos novih proizvoda, fotkanje za web, praćenje rokova…). I realno, s obzirom na takvo stanje kakvo se stvorilo – craft je postao izuzetno neprofitabilan ako niste u top 5 pivovara na tržištu ili uvoznik (iako je i to jako diskutabilno). Možda zadnja rečenica zvuči kapitalistički nastrojeno, no da vam životni prihodi ovise o tome – jako brzo biste okrenuli ploču.
Konkurencija?
Iako smo svi u svijetu crafta prijatelji, glupo je reći da ne postoji konkurencija jer većina koja radi s craftom radi s njim kako bi preživjela. Neću to reći toliko doslovno, naravno, kod svih postoji ljubav prema pivu i cijeloj kulturi, ali uzročno posljedične veze nas dovode do toga da od nečega moramo i živjeti jer svi imamo standardne životne troškove. Iako nikad nisam forsirao da neko novo pivo dobijemo prvi i prije svih, često sam pametovao pivovarama i dobavljačima da bismo svi trebali dobiti pivo isti dan. Međutim, kada ista ta friendly konkurencija krene porukama omalovažavati i vrijeđati kupce koji dolaze popiti točeno pivo kod vas (s ciljem da radije dođu kod njih), onda je puno jasnije da je cijelo to tržište na jako klimavim temeljima i da je to konkurencija kao i bilo koja druga. A takvo vrijeđanje i narušavanje tuđeg rada je nešto gdje mi postavljamo određene granice i jasno se odmičemo od toga jer cijela ta iluzija prijateljski nastrojene scene pada u vodu. Relativno povezan uz ovo je i BLOG: Kako ocijeniti i podcijeniti pivo?
Grand finale
Nama budućnost opstanka Spicy Daysa nikad nije bila upitna. Od prvog dana smo rekli da ćemo craft pivo imati u ponudi dok god vidimo da je ljudima zanimljivo i da im ima smisla. Otvaranjem nove lokacije smo si dali rok od dvije godine da vidimo ima li smisla imati i točeno pivo, a kad smo stavili sve na papir – zaključak je da ugostiteljstvo ipak nije smjer u kojem želimo ići jer i prostor i vrijeme možemo iskoristiti za puno bolje i bitnije stvari. Zapravo, vjerujem da mnogi ne rade toliko kompleksne mjesečne analize i izračune sa svim prihodima i rashodima na jednom mjestu.
A pivo? Pivo je apsolutno i dalje u ponudi naše trgovine u jednako velikom udjelu. I dalje će se skladištiti savršeno, u hladnoj komori. Craft će i dalje biti velik dio naše ponude, ali ne u točenom obliku. Webshop će i dalje imati pivo u ponudi, uz neke male promjene koje će se dogoditi u dogledno vrijeme. Ja ću i dalje sudjelovati u pivskoj sceni koliko god će to biti moguće, a sudeći po svemu – uskoro me čeka puno više vremena koje ću moći posvetiti bitnijim stvarima od ugostiteljstva – što poslovno, što privatno.
Dragi taproome, ostat ćeš neprežaljeni pokušaj u mom poslovnom putu. No, za sve ono što sam htio da postaneš si tražio puno previše od mene, tako da mogu reći da su nam osjećaji uzajamni. Ima i drugih koji se mogu baviti s ovakvim projektima, ja vjerujem da ću dalje svoje sposobnosti moći usmjeriti u daleko bitnije stvari, a svakako ću bez tebe biti produktivniji, odmorniji i, dakako, bistrijeg pogleda na sve.
