Dobro, možda craft pivo i nije jeftino jer ta riječ ima pomalo negativnu konotaciju, no svakako je povoljno. Znam da se vjerojatno ne slažete sa mnom ako živite u Hrvatskoj i niste iz države izašli nigdje u posljednjih 9-10 godina, no kroz razgovore s brojnim turistima i obilaskom nekih većih gradova po Europi, otkrio sam da je stvarno tako.
Dolaskom Eura kao službene valute svima je postalo prilično jednostavno usporediti cijene koje su u drugim europskim gradovima s onima koje su kod nas, pa se tako vidi i razlika u cijenama piva (i točenog, ali i boca / limenki).
Hrvatska je na 15. mjestu u Europi po visini poreza na pivo, što ju stavlja u samu sredinu te liste. S druge strane, nalazimo se na 26. mjestu (od 36.) po platežnoj moći.
Imamo li mi novaca za luksuz zvan craft pivo?
Budući da sam svjestan kako nam je platežna moć niska (a vjerojatno ste i sami svjesni da živimo u takvoj državi), odgovorno tvrdim da je craft pivo u Hrvatskoj stvarno povoljno. Za uvjeriti se u takvo što, dovoljno je skočiti do Ljubljane u susjednoj nam Sloveniji i vidjeti koliko košta iskustvo ispijanja craft piva u restoranima, barovima i pivnicama. I prije nego kažete da Slovenija ima bolji standard od Hrvatske, moram napomenuti da je za 8 mjesta više od nas po visini poreza na pivo, a za 6 mjesta više po platežnoj moći. Valja i napomenuti kako je cijena sirovina u proizvodnji piva praktički jednaka, možda čak i u nekim segmentima povoljnija u bliskim nam državama, tako da nikako ne možemo reći da je kod njih proizvodnja skuplja u kontekstu sirovina. Cijena radne snage možda i jest veća i ljudi vjerojatno imaju veće plaće, no to neće biti toliko drastičan faktor u formiranju cijena.
Uzet ću jedno pivo za primjer koje je dostupno u Hrvatskoj i u Sloveniji. Cijena tog točenog piva od 0,50l je u poznatom pubu u Ljubljani 5,90€, dok u isto vrijeme u našim lokalima košta oko 3,75€. Slažem se, ne mogu uspoređivati pub koji je veći, s puno više osoblja i troškova poslovanja s manjim mjestima, no na takvo mjesto isto zalaze oni koji imaju samo jedan cilj – popiti pivo.
I tako sjedim u Ljubljani, pijem to pivo za 2,15€ više nego što bih ga platio kod nas i razmišljam u čemu je točno razlika između tog piva i onog koje sam pio u Hrvatskoj.
Što se tiče same kvalitete, vjerujem da je pivo jednako dobro skladišteno. Ambijent je ugodan, ali osoblju sam tu samo gost kojem su poslužili pivo prije nego su krenuli prema sljedećem gostu. A zapravo mi je svejedno gdje ga pijem jer sam samo htio popiti pivo. I da, mogao sam kupiti pivo u trgovini i popiti ga u apartmanu, no, pogađate, ni limenke nisu toliko povoljne, niti svaka trgovina ima baš tako dobar izbor piva.
I održavanje i higijena, ali i skladištenje imaju cijenu!
Činjenica je da craft pivo košta i da je živi proizvod o kojem treba brinuti, skladištiti ga na hladnom i piti što je svježije moguće u većini pivskih stilova. Budući da je craft pivo još uvijek relativno novo na našim prostorima, a i budući da imamo izuzetno puno kafića / pubova / barova / birtija po cijeloj državi – navikli smo imati izbor i odabrati ona mjesta gdje ćemo za manje novaca dobiti istu stvar. Isto tako, već sam govorio kako su ljudi navikli na industrijska piva i još uvijek dobar dio populacije misli da je craft pivo „bljak“, da je precijenjeno, da je čista prevara i marketinški trik. Ali, srećom, postoje i oni koji ga konzumiraju jer shvaćaju vrijednost tog proizvoda i zbog kojih, na kraju krajeva, i pišem ovaj tekst. Vama pokušavam reći kako će se na tržištu s vremenom sigurno stvari promijeniti jer pivovare neće moći opstati. Siguran sam da nećemo moći imati 90+ malih pivovara jer još uvijek nema toliko potražnje za craftom u Hrvatskoj, no isto tako je za očekivati da će pivovare kad tad morati dignuti cijenu, a mjesta koja će točiti craft posljedično tome isto dizati cijenu koju će potrošači plaćati. Ne, to ne znači da ste vi kao potrošači zadnja karika u lancu preko koje se sve prelama, već da vi svjesno želite proizvod koji spada u luksuz jer želite konzumirati taj proizvod.
Craft pivo nije nešto što vam je životno bitno za konzumaciju (znam da se možda neki neće složiti sa mnom 🙂 ), tako da zaista spada u kategoriju luksuza.
Jesu li centi uopće bitni kada je riječ o luksuzu?
Sve trgovine koje imaju craft pivo u ponudi i svi barovi koji ga toče morat će uložiti u kvalitetu samog proizvoda jer i kupci nisu više blesavi i sve više znaju kada je pivo u dobrom stanju, a kada to više nije.
Nije više dovoljno imati kobra točionik s dvije pipe koje su zadnji put čišćene kada je Zagreb dobio niskopodne tramvaje, potpultni hladnjak koji topli zrak puše direktno na dvije bačve koje su pored njega. Rijetki su oni koji će biti stalni gosti u baru gdje su samo jednom popili pivo koje se ukiselilo zbog loše održavanih linija, toplih bačvi ili nekog trećeg razloga.
Da, craft pivo postaje dostupnije i u supermarketima i većim dućanima, pa čak ponekad i u malim kvartovskim trgovinama. No, hoće li pivo biti isto ako ga kupite u takvoj trgovini, direktno s police u odnosu na ono koje je cijelo vrijeme bilo skladišteno na hladnom? Naravno da neće. Hoćete li naći pivo u hladnjaku u supermarketima? Rijetko ili nikada, pogotovo ne baš ono koje želite popiti. Skladištenje boca, limenki i bačvi na hladnom košta, briga o linijama košta i trud oko svega vezano uz craft kulturu košta. Zato ćete i pronaći pojedina piva u supermarketu povoljnija 60 centi i do 1€ nego u nekoj od specijaliziranih trgovina, no o tome sam već pisao u blogu „Problemi malih trgovina u prodaji craft piva“ .
Volim istaknuti i primjer kada sam ušao u craft bar u Budimpešti, naručujem veliko pivo i potom preračunavam forinte u eure i razmišljam kako zapravo i nije tako velika razlika u cijeni, možda par desetaka centi. I onda shvatim da je kod njih veliko pivo najčešće volumena 0,40l te da zapravo pijem 20% manju količinu piva za malo skuplje nego što bih platio za 0,50l u Hrvatskoj. Ako uz pivo naručim burger ili sendvič na takvoj lokaciji, račun ispod 25-30€ mi ne gine jer ću sam obrok platiti 12-15€. Mnogi bi rekli da to ne može toliko koštati, ali može. Možemo raspravljati jedino o tome vrijedi li nekome to toliko ili ne. No, kod nas je mentalitet takav da se odlazak u birtiju ili restoran ne smatra luksuzom, već ljudskim pravom. A ugostitelji u očima takvih nisu ništa drugo nego prokleti kapitalisti koji prodaju muda pod bubrege jer istu stvar oni mogu doma napraviti za puno manje novaca. Vjerujte, i ja bih rado živio u penthouseu od 200 kvadrata, no znam da si ga ne mogu priuštiti.
Craft pivo nije povoljno samo po sebi, niti generalno, niti za naš životni standard.
Ali može se reći da ga u većini gradova u Hrvatskoj pijemo prilično povoljno, ako uspoređujemo s ostalim gradovima u Europi i svijetu. Ponavljam, proizvodnja tog istog piva nije ništa povoljnija kod nas u odnosu na druge gradove.
Ako ste među sretnicima koji si mogu priuštiti craft s vremena na vrijeme, nazdravite u to ime!
