Demistifikacija rokova trajanja i sastava proizvoda

Već neko vrijeme želim napisati nešto na temu trajnosti proizvoda i samom sastavu proizvoda. Razlog tome je sve veći broj ljudi koji smatraju svaki članak na internetu provjerenom činjenicom, no to u stvarnosti i nije tako. Prvenstveno ovo pišem zbog naših kupaca koji me ponekad pokušavaju uvjeriti u suprotno.

S mojim stajalištem u ovom postu se možete i ne morate složiti, no ostaju činjenice koje su provjerene. Ali diskutirati o svemu možemo unedogled 😉

Razlika između roka trajanja i datuma ‘najbolje upotrijebiti do:’

Jedna od glavnih grešaka koje prosječan hrvatski konzument radi jednom u par mjeseci je “roštanje” po hladnjaku i kuhinjskim ormarićima, provjeravajući pritom datume na proizvodima. I u trenucima kad se ne bori s civilizacijama kuhinjskih moljaca ili novim kulturama u zaboravljenom mlijeku ili jogurtu, sve proizvode čiji datum je prošao baca ravno u kantu za smeće. Ono što naš glavni lik ne radi je provjera radi li se ovdje o roku trajanja (expiry date, ‘upotrijebiti do’, ‘use by’) ili datumu ‘najbolje upotrijebiti do’ (best before, BB, BBE).

Zašto i bi? Pa hrvatski zakon ne razlikuje te dvije stvari i nalaže da se proizvodi s isteklim datumom moraju skloniti s polica. U slučaju da netko naleti na takav proizvod na polici supermarketa odmah nastaje drama. Velike TV kuće rade reportaže, novinari stavljaju velike naslovnice i izvlače izdvojene slučajeve trovanja hranom unazad 5 godina, a dekani fakulteta usko povezanih s temom daju izjave o tome tko je kriv.

Da ne duljim, proizvodi koji imaju istaknut rok trajanja bi se trebali potrošiti do tog roka. Obično je tu riječ o proizvodima kvarljive prirode s kojima se nipošto ne smije riskirati (npr. meso). Za proizvode koji imaju istaknut datum ‘najbolje upotrijebiti do’, njihov proizvođač garantira kako će sam proizvod do tog datuma imati isti okus, boju, konzistenciju. Tj. da će biti u stanju kakvo je proizvođač zamislio. Ono što je bitno za istaknuti je da u velikom broju slučajeva ovi drugi proizvodi nakon navedenog datuma nisu zdravstveno neispravni za konzumaciju, niti će vam ugroziti život.

Naravno, u svakom segmentu života se može pronaći određena doza licemjerja, pa tako i ovdje. Recimo, česti su oni koji žele proizvode bez konzervansa, a istovremeno prevrću bočice i proizvode po rukama, pritom čudeći se što je datum blizu. Kao da je u nekom trenu logika prestala funkcionirati kako spada.

Oslonite se na vlastiti njuh i osjet okusa. Ako pomirišete nešto i osjetite neugodan miris – vjerojatno ni okus neće biti dobar. Nerijetki su slučajevi kad u velikim supermarketima nađete po datumu ispravan proizvod, no zbog lošeg skladištenja s njim nešto ne štima, a to otkrijete tek kasnije.

Jedan od razloga zašto ovo pišem je što u našoj trgovini imamo dosta različitih proizvoda različitih rokova trajanja. Sustav nadziranja rokova trajanja koji imamo je dobar (tablice s brojnim uvjetnim formatiranjem ovisno o datumu i posebne obavijesti o približavanju), ali često se potkrade neka greška i nađemo proizvod koji je blizu isteka, a prije ga nismo zamijetili.

Do takve situacije može doći zbog nemara trgovca o rasporedu punjenja polica, ali i do svakakvih distributera koji u karton svježih proizvoda ubace jedan sa slabijim rokom. Upravo iz tog razloga smo prisiljeni svaki proizvod kontrolirati pri dolasku.

Zašto je visoka cijena u startu kad može biti 50% niža?

O cijenama ne raspravljamo pretjerano. U ovih 6 godina smo izgradili reputaciju trgovine takvu da se zna da ne ‘deremo’ ljude visokim maržama. Ako uspoređujete razne internacionalne portale koji prodaju slične proizvode, vidjet ćete da su cijene približno jednake. Na cijenu proizvoda poprilično utječe i cijena dostave do Hrvatske, ali i visoka stopa PDV-a.

Po zakonu o trgovini nitko ne smije prodavati proizvod ispod nabavne cijene. Osim što takva trgovina ne bi bila profitabilna, ne bi bila poštena prema konkurenciji na tržištu. No pri približavanju spomenutog datuma, proizvod se smije sniziti i ispod nabavne cijene. Da, to znači da mi gubimo novac svaki put kad snizimo proizvod za 50%, ali idemo s logikom da je bolje da vi to iskoristite nego da se nama gomilaju proizvodi koje nećemo za života uspjeti potrošiti, a po zakonu ih moramo slati na uništavanje.

Kakve veze sastav proizvoda ima s ovime?

I nema pretjerano, možete taj dio shvatiti donekle kao zasebnu temu.

Oni koji piju craft pivo znaju da se IPA treba piti svježa, da će imperial stout ili barleywine u pravilu biti kvalitetniji što dulje stoji (ako je skladišten ispravno). S druge strane postoje oni kojima okus nije na prvom mjestu, već gledaju jesu li proizvodi zdravi. Svoje iskustvo u velikom broju slučajeva neće temeljiti na provjerenim činjenicama, već na nekom nasumičnom članku u kojem je pisalo da su “E brojevi” na proizvodu loši i nezdravi. I umjesto da proizvođači krenu educirati svoje kupce o tome što zapravo E-brojevi znače, oni izbacuju takve brojeve iz sastava i napišu da proizvod “nema E brojeva”.

Što su E brojevi?

E brojevi nisu ništa drugo već standardizacija pojedinih proizvoda. Kad bismo to napravili na ljudima, to znači da bismo radi lakšeg pamćenja ili razvrstavanja npr. Peru Perića preimenovali u H151. Znači li to da je on opasan pojedinac samo zato što je dobio svoje kodno ime?
Ili, primjerice, može li vam E948 naškoditi? Vjerojatno, ali vjerojatnije je da će vam naškoditi nedostatak istog jer je E948 zapravo kodno ime za kisik.

E300? Pobogu, samo to ne! A zapravo je riječ o askorbinskoj kiselini. Još uvijek zvuči loše? Evo i trećeg naziva – Vitamin C. Zvuči li sad bolje? Daaa, vitamini su zdravi, i to je negdje pisalo negdje. Zamislite upitnike iznad glave kad osobi kažete da vitamin C ima svoj E broj. Mind = blown.

Još jedan sastojak koji se često pronalazi u sastavu je ksantan guma (xanthan gum) i mnogima daje ogromnu glavobolju i stvara im odbojnost prema proizvodu. U ovom slučaju riječ je o prirodnom zgušnjivaču, tj. prirodnom polisaharidu. Čemu služi? bolje veže ostale sastojke kako ne bi došlo do odvajanja sastojaka u umaku. Pod odvajanjem mislim na ono kad se čini kao da je netko razvodnio umak, a zapravo je riječ o prirodnom procesu zbog kojeg obično na proizvodu piše da ga treba protresti prije upotrebe. Ali čim je slovo X u imenu proizvoda, odmah zvuči kao otrov!

Ne, nitko vas svojim proizvodom ne želi potajno trovati. Barem mi iz Volim Ljuto ne želimo 🙂

S druge strane, postoje i štetne supstance za ljudsko zdravlje koje se nalaze pod istim tim E brojevima. Problem je što biste trebali znati koji su dobri, a koji nisu, a internet će uvijek biti pun neprovjerenih informacija. Jednako kao što ćete na listi od 100 ljudi pronaći određen postotak opasnih.

Zato svaki put kad uđete u našu trgovinu, sjetite se da ne ulazite u ljekarnu ili trgovinu sa zdravom hranom. Takvih ima dovoljno po Hrvatskoj. Sjetite se da ulazite u trgovinu gdje je glavna nit vodilja hedonizam, a proizvode na srednjem pultu koji su na akciji smatrajte dobrom ponudom, a ne nečim što ćete trebati brzo potrošiti! I zapamtite – jednom se živi, uživajte dok možete!

Razglabanje o glutenu ostavit ćemo za neki drugi put, ili nikad 😉