Stigao je nastavak liste mediteranskih začina koje definitivno trebate u svojoj kuhinji. Nakon prvog dijela, u kojem ste mogli pročitati par korisnih i zanimljivih informacija o ružmarinu, peršinu, kopru, majčinoj dušici i bosiljku, u drugom dijelu ove top 10 liste ćete dobiti priču o još 5 začina plus 1 gratis! Dakle, to je 11 začina za opremiti svoju kuhinju. O čemu se točno radi, saznat ćete vrlo brzo.

6. Mažuran i origano

Mažuran i origano su tipične mediteranske začinske biljke koje su zapravo dvije vrsta jednog biljnog roda. Dosta ljudi ih smatra istom biljkom te ih u kuhanju koristi istovjetno (vi nemojte), te ih radi toga opisujem zajedno, kao jedan začin, kako bih razjasnila razliku. Mažuran je puno blaži, posjeduje slatkastu, gotovo cvjetnu aromu, te pomalo podsjeća i na metvicu, dok je origano puno intenzivnijeg i oštrijeg okusa. Radi toga, nije baš najbolja ideja mijenjati jedan za drugi u receptima, osim ako nemate drugog izbora ili stvarno to želite. U jelima intenzivnog okusa gdje će se origano izboriti za sebe i dati veliku dozu aromatičnosti, mažuran će se potpuno izgubiti, dok će laganijim jelima u kojima će mažuran dati blagu dozu svježine, origano preuzeti sav okus. No ako ih baš morate zamijeniti jer nemate jednog ili drugog a vani je kiša/vrućina/apokalipsa i ne možete otići po njih, onda budite pažljivi pri doziranju. Oba začina najbolje je upotrijebiti svježe, no ni sušenjem oni ne gube puno svoje arome tako da je zgodno uvijek imati zalihu sušenih.  Sušeni origano ćete ubaciti na sam početak kuhanja, svježi malo kasnije, a mažuran dodajte pred kraj kuhanja u bilo kojem obliku. Najpoznatija upotreba origana je vjerojatno ona u umaku za pizzu, al i umacima za tjesteninu te uz pečeno povrće, iz čega se vidi koliko su Talijani zaljubljeni u ovaj začin. No nisu jedini, jer je origano najkorišteniji začin u marinadi i za jedno od najpoznatijih grčkih jela, souvlaki. Mažuran će se najbolje slagati uz salate, jaja te ribu i perad. Dakle, ljubitelji životinja na 4 noge – origano all the way.

origano
Origano
mažuran
Mažuran

7. Komorač

Ova visoka i čvrsta mediteranska biljka jedna je od najstarijih kultura koje je čovjek počeo uzgajati. Postoji više vrsta komorača (inače, u hrvatskom standardnom jeziku ispravan naziv je koromač, ali, posve subjektivno, preferiram izraz komorač pa ćemo ga tako i zvati), a važno je napomenuti da se korijen, odnosno zeljasti donji dio, ne jede kod svih – najčešće konzumiramo plod slatkog komorača. Plod divljeg komorača ima puno više gorčine u okusu, no njegovo lišće i sjemenke se normalno upotrebljavaju kao začin. Imaju slatkast, topao okus koji podjeća na sladić, pa će udahnuti novi život svakom beživotnom jelu. Sjemenke imaju gorko-slatki aftertaste, i intenzivniju aromu od lišća, no okusne note su slične. Ako ih tostirate, povećat ćete im slatkoću, pa će biti ugodnije na nepcu. Možete ih kupiti čitave, pa po potrebi samljeti (intenzivnija aroma), no i ako niste toliko ambiciozni, možete ih pronaći i u mljevenoj verziji. Sjemenke mogu stajati dosta dugo bez gubljenja okusa, do dvije godine. Lišće, s druge strane, trebate držati na hladnom i potrošiti u roku od tri dana, a ako ga osušite na grančici, 6 mjeseci. Komorač kao začin pojavljuje se u jelima diljem svijeta, od naravno, mediterana, preko Njemačke u njihovom sauerkraut-u (kiseli kupus), pa sve do Kine gdje je jedan od sastojaka njihove slavne mješavine 5 začina. Divno se slaže s ribom i morskim plodovima, no i masnijem mesu će radi svoje slatkoće dati odličnu notu, pa ga probajte u jelima sa svinjetinom ili patkom. E da, postoji i povrće – čak će i mahune, poriluk te grah u kombinaciji s komoračem možda dobiti nekog novog ljubitelja.

komorač
Komorač svježi
Top 10 mediteranskih začina koje trebate u svojoj kuhinji - 2. dio 1
Komorač sjemenke

Provjeri našu ponudu začina

8. Lovor

Ako ne znate što je lovor i kako izgleda, što čisto sumnjam, sjetite se onog jednog puta kada ste kod nekog u gostima u tanjuru s varivom dobili neki čudan, poveći list i pitali se trebate li ga pojesti ili ne, je li upao slučajno ili vaš domaćin ima vrlo čudne prehrambene navike. Nadam se da niste, ali ako jeste, shvatili ste da je to bila pogreška. No ne vaša, već onoga koji je kuhao to jelo – sušeni list lovora se vadi van kad je kuhanje gotovo jer nije baš najugodnija stvar za žvakanje, a ni za probavni sustav. Lovor je zimzeleni grm koji može narasti do 18 metara visine, a njegovi listovi sa slatkastom, toplom aromom  koriste se kao začin. Stari Rimljani su njime kitili careve, olimpijske pobjednike, pjesnike i generale, stoga ne trebate sumnjati u njegove pobjedničke karakteristike. Može se koristiti i svjež, no listovi tada imaju gorkast okus te ih je najbolje ostaviti da prvo odstoje par dana. No najčešće ćete ga naći u sušenom obliku – samo pripazite da su listovi zadržali malo zelene boje, oni žuti i smeđi nisu baš reprezentativnog okusa. Možete ih zdrobiti te ih tako dodati u jelo na početak kuhanja, no puštaju dosta okusa te ih je možda ipak bolje staviti čitave, a zatim na kraju izvaditi. Radi toga što lovor otpušta sve jači okus tijekom kuhanja, preporuka je koristiti ga u jelima koja se kuhaju duže. To su razna variva, paprikaši, gulaši, juhe i temeljci. No nemojte zaboraviti ni na razna pečenja – stavite par listova  na komad mesa i ribe te ih tako gurnite u pećnicu, preuzet će puno više okusa nego što mislite. Odličan je i za aromatiziranje ulja prije pečenja, a Francuzi vole njegov okus u svom slavnom bechamel umaku.

lovorov list zeleni
Lovorov list svježi
Lovorov list sušeni
Lovorov list sušeni

9. Metvica

Biljni rod metvica, koju često zovemo i menta, iznenađujuće lako radi hibride te zbog toga postoji jako puno vrsta koje stvaraju probleme pri klasifikaciji. No dvije najpoznatije vrste su paprena metvica (peppermint) i klasasta metvica (spearmint). Glavni spoj koji im daje njihov specifičan okus je, pogađate – mentol. Njega ne treba posebno opisivati, jer smo svi koristili pastu za zube, ili barem žvakali žvakaće gume s njime. No on nije jednako izražen kod svih vrsta metvice, te ako ga želite dobiti u maksimalnoj mjeri, koristite paprenu metvicu. Ona ima vrlo oštar, u isto vrijeme i topao i rashlađujući okus, sa svježim aftertaste-om. Spearmint je malo blaži, sa slatkasto oštrim okusom i notama limuna. Menta je definitivno jedan od specifičnijih začina koje morate isprobati u raznim jelima. Koristi se u jednakoj mjeri i svježa i sušena, ovisno o tome koliko termičke obrade planirate. Njena osvježavajuća svojstva rade čuda u kombinaciji s janjetinom, no isto tako će biti odlična uz jogurt (najjednostavniji ljetni umak je od samo ova dva sastojka) te patlidžane. Rajčicu, korjenasto povrće, krastavce. Ako želite probati nešto novo, napravite umak paloise prema francuskom receptu, u kojem je menta glavna zvijezda. No nemojte zaboraviti ni na slastice, jer menta se savršeno slaže s tamnom čokoladom, čijoj slatkoći daje osvježavajući kontrast.

Menta
Menta
Menta
Menta

10. Šafran

Na kraju ovog malog leksikona mediteranskih začina nalazi se njegovo veličanstvo šafran: najskuplji začin na svijetu, za čijih je 500 grama gotovog, dehidriranog proizvoda potrebno čak 80 000 cvjetova. Svaki cvijet sadrži tri prašnika koji se ručno ubiru i potom suše, te se zatim koriste kao začin čitavi ili se melju. Bolja je opcija kupiti čitave niti, jer osim što će aroma biti intenzivnija, također se izbjegava moguća opasnost da su s mljevenim šafranom pomiješane neke druge, jeftinije tvari. Miris šafrana, kada ga jednom osjetite, moći ćete prepoznati uvijek, on je izuzetno bogat, cvjetno-mošusan. Okus je malo delikatniji, no u isto vrijeme probojan, topao i mošusan. Niti možete čuvati do 2-3 godine u hermetički zatvorenoj posudi, na hladnom i mračnom mjestu, i u tom period zadržat će svoju aromu. Prepoznatljiv je i po svojoj žarko crvenoj boji, no ovisno o vrsti, može bit i svjetliji, narančasto-crvene boje. Upotrebljava se uglavnom namočen u tekućinu, odnosno pri kuhanju. Ako u jelu nema tekućine, tada da treba zdrobiti u prah. Ranije dodan u jelo, dat će intenzivniju boju, no za maksimum arome bolje ga je dodati kasnije. No treba paziti: previše ovog intenzivnog za, nije nikako dobro, pa pazite na doziranje. Postoji veliki broj jela čija je šafran zvijezda, poput španjolske paelle, provansalske bouillabaisse juhe, ili katalonske zarzuele. No dobro je znati da će on skoro uvijek odlično funkcionirati uz rižu, piletinu, jaja, ribu i morske plodove, zečetinu, tikvice, gljive, šparoge. Neka vas cijena ne odbije od ovog jedinstvenog začina – potrebna vam je vrlo mala količina, a i za pravi užitak ne postoji cijena! 😉

Šafran začin
Šafran začin
Šafran začin
Šafran začin

Provjeri našu ponudu začina

Odgovori