Došli ste čitati nešto jer vam je dosadno na radnom mjestu? E pa ja sjedim za svojim radnim mjestom i pišem za vas da meni ne bude dosadno!

No, prije nego što krenem, moram napisati da su stavovi i mišljenja koja pišem u nastavku moji i da ne očekujem da će se svi složiti s njima. Cilj ovog bloga (kao i svakog drugog, zapravo) je malo natjerati sve na razmišljanje i na drukčije poglede na određene teme. 

Dajte mi najljuće što imate!

S malo ozbiljnijom ljutinom sam se susreo prije više od 12 godina u malom restorančiću na jednom od naših otoka gdje su u opisu, uz standardne hot dogove, sendviče i pljeskavica-burgere, stajale i smjernice za ljutinu umaka (od 1 do 4) koji ide unutra. U to vrijeme mi je neki pojam opake ljutine bio apsolutno drugačiji nego što je danas, i naručio sam najljuću moguću opciju (Diavolo).

Najljuće - SpicyDays.com

U tom trenutku djelatnica me pitala jesam li siguran, da su maloprije bili neki Talijani i ostavili sve što su naručili jer nisu mogli podnijeti ljutinu. Jesam li siguran? Naravno da sam siguran, pa imam 17 godina! Najpametniji i najsigurniji sam na svijetu u ovom trenutku. Već u prvom zalogaju tog cheeseburgera sam još punih ustiju krenuo izgovoriti “eto, uopće nije toliko straš…” i u tom trenu osjetio sam kako mi plamena šaka ljutine steže grlo. Počelo je kašljanje i znojenje, no cheeseburger je bio pojeden uz novu spoznaju o ljutini. Pojeo sam ga jer je bio izrazito ukusan, zasigurno ne zato što sam bio u društvu koje mi se smijalo i govorilo da ga neću uspjeti završiti. 

No, od tog susreta sam cijelo vrijeme spominjao upravo to malo mjesto. Sličnu ljutinu nisam pronašao nigdje, a izbor ljutih umaka u tom trenutku nije bio baš zavidan. Uslijedila je pauza od nekoliko godina u mom svijetu ljutine. Sve se to promijenilo u trenutku kad sam saznao da je jedan KSET-ovac pokrenuo svoj brand ljutih umaka. Naručio sam umak Vrabasco Strong, a zato što pošta nije mogla pronaći adresu (ne, ne živim u zabiti, samo imamo izuzetno sposobnu poštu) – Vrabec mi je osobno dostavio taj i još jedan umak gratis zbog čekanja. U to vrijeme najljući je bio Vrabanero Original, čiju bočicu sam držao u ruci i zbog uzbuđenja mislio da je toliko ljut da je bočica topla.

U to vrijeme nisam bio najbistriji.

Ajmo dame i gospodo, ljuti umaci, 10 kunaaaaaa…

U nekoliko godina se stvarno počelo događati mnogo toga. Ljudi su počeli prihvaćati ljutinu i shvaćati da je ona nešto više od stimulansa osjetila boli u ustima. Osim što te i ne treba boljeti jako, najčešće ima okus i aromu! 

Ljuti umaci - VolimLjuto.com

Nakon što te to zaintrigira, kreneš istraživati malo više i shvatiš da je cilj da ljutinu ukomponiraš u svoja jela tako da ih ona upotpuni, a ne uništi. Kako dosta često razgovaram s kupcima, često čujem kako netko ne voli ljuto jer mu to ubije sve ostale okuse. To ne mora nužno biti tako. Kao i sa svime, potrebno je pronaći svoju granicu i malo eksperimentirati kako bi ta ljutina postala užitak, a ne patnja. Već sad vidim pitanje u stilu – “Zašto da uopće tražim granicu kad mi je dobro i bez toga?”. Upravo zato što ne stavljate ni kilu soli u jelo, nego znate koliko je optimalno za vas. Jedino su omjeri drugačiji. 🙂 

Počelo je nicati sve više OPG-ova koji se bave uzgojem chili papričica i preradom u ljute umake i druge prerađevine. Ljudi su zavoljeli ljutinu. Naučili su cijeniti drukčije forme ljutine. U Hrvatskoj se craft pivo počelo razvijati baš zato što je ljudima postala bitna kvaliteta. Počeli smo tražiti nešto bolje od onog što se serviralo, počeli smo davati prilike drugim stvarima. Pa je i ljutina našla svoje mjesto pod suncem.

I dalje volimo ljute domaće paprike i ukiseljene feferone i pojedemo ih, no sve češće želimo nešto drukčije, nešto što nam se svidjelo više. A što se više i brže sve razvija, tim prije dolazimo do spoznaje da nije teško napraviti ljuti umak. Ali, teško je napraviti dobar ljuti umak. 

A kad umak postaje dobar?

Šarenilo ludosti i raznolikosti

Kažu da je ljepota u oku promatrača i tu bi priča mogla stati. No neće. Kako sam ih probao već prilično puno, a i sam sam se okušao u pravljenju ljutih umaka – mogu reći nešto i na tu temu.

Umaci - SpicyDays.com

Kao krajnji korisnik, dosta toga sam uzimao zdravo za gotovo jer sam imao bočicu ispred sebe i bilo je bitno da mi je ljuto. Tek kad sam probao napraviti nešto svoje sam shvatio da tu ima puno posla. Naravno, u slučaju ako želiš napraviti nešto kvalitetno. Da mi je bila bitna samo ljutina, zadržao bih se na prvom umaku koji sam skuhao s još ponešto povrća, koji je bio gust i pun sitnih komadića, koji nije bio stabilan i nije bio reprezentativnog izgleda.

Ali u trenutku kad sam htio napraviti nešto kvalitetnije, shvatio sam koliko tu ima posla. Od samog uzgoja, preko sterilizacije opreme, blendanja i pasterizacije. I na kraju dobiješ nešto što je ljuto, ali nisi baš zadovoljan. Nekako je opet pregusto, fali okusa, na kraju se i odvoji pa umak izgleda kao da ima 40ml vode… A da ne spominjem refermentaciju u boci koja se može dogoditi zbog krive pasterizacije. No probaš ponovo, dobiješ neki zadovoljavajući rezultat i sve je super dok ga ne probaš ponovo napraviti. I onda dobiješ nešto potpuno drugo. I tada shvatiš da je teško biti konzistentan i imati svaki put isti rezultat. U tom trenutku sam počeo više cijeniti neke umake.

Ono što je definitivno najzanimljivije u cijeloj ovoj priči je ta početna hrabrost ljudi, to srljanje u nepoznato. Prvi put je stvarno najlakše jer ne znate što vas čeka. Vaše tijelo vjerojatno nikad nije okusilo razinu ljutine koju može dati umak od Caroline Reaper, a kamoli svježi plod. Ali moramo probati, znatiželjni smo i naš mozak to traži.

I onda kreće stvaranje preferenci i podjela umaka po nekoliko kategorija. A tek Scovilleove jedinice? Nešto više o tome u sljedećem nastavku, a za sad jedna svakodnevna situacija iz naše trgovine (koju možete usporediti s razgovorom s početka ovog bloga):

“Dajte mi najljuće što imate!”

– Jeste li stvarno sigurni? Najljući umaci su stvarno ljući od onog na što su ljudi generalno navikli.

“Ja sam iz Slavonije / Meksika / Makedonije / Mađarske / MjestaGdjeSeJedeLjuto, naravno da sam siguran!” 

Odgovori